Novi auto

Neznam da li su citaoci upoznati sa time da sam vec duze vrijeme vlasnik Toyote Corolle. Nista strasno reci ce te, medjutim dosta osoba koje sam susrecao je imalo problema sa cinjenicom da je ta Corolla proizvedena – 1983.

 

Iako su moji argumenti da auto koristim samo za voznju po selu (Rockingham) i do posla (CSBP, 4-5 kilometra od moje kuce), da je jako ekonomican i „neunistiv“ po pitanju odrzavanja i kvarova, ogromna vecina me je ubjedjivala da je Corolla „zrela“ za promjenu.

 

Sa pocetkom 2008, usput slaveci jubilej mojoj voljenoj Corolli (25 godina), polako je i meni postajalo jasno da se auto mora zamjeniti. Ja u biti nisam mnogo zanesen za autima – drzim se filozofije da su ona nuzno zlo, koja trose brdo $$$, zagadjuju okolinu i gledajuci statisticke podatke, najvece su ubice ljudske rase na svijetu.

 

Sticajem okolnosti, nedugo posle takvog zauzimanja stava sam postao vlasnik – Corolle. Eh da, pojavila se sjajna prilika da za veoma povoljnu cijenu priustim sebi glanc-novu Corollu. Ja sam inace pobornik ideje da je Japanska auto industrija ubedljivo najbolja na svijetu po pitanju kvaliteta izrade, pa ko zna, mozda ce me i ova Corolla sluziti dobro u narednih 25 godina.

 

Sto se desilo sa starom Corollom ? Vjerovali ili ne, prodala se relativno brzo, ali nesudjeni novi vlasnik je vratio isti dan, posto se pokvarila. Neke osobe koje vjeruju u misticne sile su to okarakterisale kao znak da je stara Corolla, od „tuge“ sto sam je ostavio, „ispustila dusu“ cim je neko drugi sjeo za njen volan. Posto je ovo blog o autima, a ne o filozofiji i „visoj sili“, necu detaljnije komentarisati tu tezu.

Buducnost koja nas (mozda) ceka 02

Prije par mjeseci sam citaoce mog blog-a iznenadio sa gnjavazom o dalekoj buducnosti i mjestu ljudske rase u njoj. Rijeci spomenute u tom blog-u nisu bas moje, nego pripadaju nekim mozgovima koji su, neznam ni ja kako, uspjeli da ignorisu trenutnu situaciju koja vlada na ovoj planeti.

Na Zapadu, kada se zaposlite, HR odsjek (Human Resources department) vam postavi vise pitanja koja vas opisuju kao osobu, vase hobije i interese. Vecina kompanija ima interne novine ili informatore, u kojima se cesto predstavlja nova radna snaga. Interesantno je spomenuti da je najpopularnije pitanje „Koji je vas omiljeni film ?“

Vjerovali ili ne, po odgovorima u toj sekciji mozete vidjeti kakvih sve likova ima. Kod Australki recimo, gotovo istovjetan odgovor je da je najbolji film ikada napravljen u istoriji kinematografije „Bridget Jones Diary“ (???). Ovo je zestoki chic-flick koji se moze odgledati ako se bas mora u drustvu partnera, ali se ni pod prijetnjom smrtnom kaznom ne moze uvrstiti u najbolje filmove svih vremena.

Nista bolja situacija nije ni kod muskaraca. Poveci broj osoba spominje da je najbolji film svih vremena „Armageddon“ (???) koji je tako los da Jerry Bruckheimer (reziser filma) vise nikada nije pravio velike „blockbuster“ filmove. Taj lik (Jerry) je posle Armageddon-a otvorio producentsku firmu, pa finansira druge da prave slicne filmove kako se on licno nebi blamirao.

No, skrenuh malo sa teme. I mene je par puta zapalo da napisem koji su mi najomiljeniji filmovi. Moj izbor ide u drugu krajnost – 2 filma koja obicno izaberem su „1984“ (sa sjajnim John Hurt koji je kao i mlad bio ruzan, i Richard Burton-om, njegov poslednji film) bazirano na romanu George Orwell-a, i Kubrik-ov „2001: Space Odyssey„, bazirano na romanu Artur C. Clark-a.

I jedan i drugi film pripadaju klasi „teskih“ filmova. Morate biti dobro raspolozeni da odgledate ovo, a ako vam je tokom gledanja jastuk negdje u blizini, spavanje vam ne gine. Oba filma nisu postigla komercijalni uspjeh, posto vecina gledaoca nazalost trazi „plitke“ filmove poput gore spomenutih Bridget Jones Diary i Armageddon.

Ovakvi filmovi su radjeni da bi gledaocu prenijeli poruku. U ovom slucaju, 1984 i 2001 nam daju pogled na alternativnu blisku buducnost koja nas ceka ili smo je mozda vec i docekali u nekim segmentima. Tako recimo u danasnje doba nije nista neobicno da upalite TV i vidite reklamu za „Big Brother“ emisiju.

Pa sta, pitate se ? George Orwell je u „1984″ (knjiga je napisana mnogo ranije) promovisao pojam „Big Brother“ koji je itekako zastrasujuci – sve je pod kontrolom velikog brata, cak i misli individualaca. Atmosferu koju su u proslosti kreirali fasizam i komunizam su djecja sala naspram rezima koji vlada pod velikim bratom u „1984″.

Najbolje od svega je prikazana moc medija, koja je drzala gradjane u konstantnoj napetosti sa vijestima o ratu – s tim sto rata uopste nije ni bilo, sve je izmisljeno, ali niko od gradjana to nije provjeravao, nego su sve do zadnjeg slova vjerovali medijima.

Reklo bi se da je bliska buducnost prikazana u „2001″ mnogo bolja od ove iz „1984″. U pocetku, tako i izgleda. Savrsena tehnoloska dostignuca, ljudska rasa zivi na Mjesecu i u orbiti, situacija na Zemlji sredjena… no, u tom procesu dovodjenja stvari do savrsenstva, ljudska rasa se otudjila i postala „hladna“. Ironicno, glavnu ulogu u filmu igra HAL 9000 super kompjuter, koji pokazuje vise emocija (pa makar i poludio na kraju) nego svi ljudi zajedno koji su prikazani u tom filmu.

Pogledajte malo situaciju oko nas. Kuda stremi ljudska rasa ? Drustvu koje je odslikano u „1984″ ili „2001″ ? Mozda nesto izmedju ? Ili mozda nekoj utopiji u kojoj ce svi biti sretni i zadovoljni…

PS Ja ne gledam vise vijesti na TV, a Velikog brata nikad nisam gledao. Batalio sam i sa novinama : )

Mea Culpa, NOKIA

Mea Culpa
Bukvalni prevod sa latinskog jezika: priznanje necije greske

Tokom nasih zivota, ponekad se susrecemo sa stvarima koje poljuljaju ili potpuno promjene nasa uvjerenja i shvatanja o nekim stvarima. Kod nekih pojedinaca se takvi dogadjaji nazalost nikada ne dese, kod nekih neka uvjerenja sa sigurnoscu ne mogu biti promjenjena (na primer, moje misljenje o narodnoj muzici), dok neke stvari samo vrijeme pokaze da nisu bila ispravna.

Tako je recimo u mom slucaju tokom vremena doslo do promjene razmisljanja u vezi kvaliteta mobilnih telefona. Neki individualci kojima radije nebih spominjao imena su tvrdili kako sam ja „zagrizeni ljubitelj Samsung mobilnih telefona“, sto naravno nije bilo tacno. Neki pojedinci su me redovno uvrstavali u „Samsung tim“, valjda iz tog razloga sto sam vlasnik prakticnog Samsung D600 telefona.

Moj prijatelj Boris iz Budve je strastveni ljubitelj telefona. Tokom mog nedavnog boravka u Budvi, covjek mi je vise puta prikazao osobine i funkcije Nokia N95 telefona (model sa 8 Gb interne memorije). Iako sam mozda u pocetku bio relativno indiferentan prema „jos jednoj Nokiji koja pokusava da popravi los image“, Boris je vremenom uspio da me ubijedi u cinjenicu kako je Nokia u taj model ulozila dosta truda i uspjela je da kreira telefon koji je koristan i za druge stvari.

Koje stvari pitate se ? Bezicni Internet. Odlicne fotografije. Veoma dobra video kamera. GPS sistem za lociranje puteva. Bluetooth. Ogroman ekran. Brze operacije. Cudo boze memorije. Itd itd.

Momenat kada sam „prelomio“ se desio krajem januara 2008, kada je Dragana gledala da kupi sebi novi telefon. Sa Samsung E900 nije bila nesto odusevljena, posebno ne sa cinjenicom da senzorske tipke, koje je Samsung naveliko hvalio kao „napredak“ su u stvari pricinjavale vecu stetu nego korist. Samo priblizavanje tim tipkama bi nehoticno prekinulo razgovor ili nenamjerno zvalu osobu sa kojom ste zadnji put pricali.

Necu da naglabam druge nedostatke, posto je ovo filozofski, a ne tehnoloski blog (za moj tehnoloski blog, pogledajte link). I tako smo mi razgledali razne modele, citali tehnicke opise i (subjektivna) misljenja mnogih strucnjaka na Internet-u. Gledali smo Samsunge, Sony Ericson, cak i Motorole od kojih smo se brzo ohladili…

Eureka moment se desio kada sam upitao Draganu za sta zeli da koristi telefon. Vrlo brzo sam shvatio da na trzistu postoje 2 telefona koji ispunjavaju te usloge – Apple iPhone, koji nazalost nije dostupan na Australsko trziste, i – Nokia N95 8 Gb.

Epilog price je srecan, bas kao u tipicnim americkim filmovima. Dragana je prezadovoljna sa telefonom. Gore spomenuti pojedinci su likovali zbog mog „iznenadnog“ mijenjanja misljenja. Ja sam sebe tjesio kako sam dokazao „zrelost“ i realno procjenio stvari pred nepobitnim cinjenicama, sto je jos vise uticalo na moj ego i misljenje kako sam uvijek otvoren da prihvatim nove ideje, sugestije itd.

Poenta price je da (skoro) nikada ne treba ignorisati stvari koje cujete ili vidite. Ponekad vrijedi ispitati nesto kako bi se uvjerili u kvalitet ili ispravnost ideje, proizvoda itd.

Sada se „ostrim“ da nekim osobama „objasnim“ kako su Apple kompjuter i iPod najbolje stvari na ovoj planeti…. : )

Uspon i pad hardcore PC igraca

Moj brat od strica koji se odaziva na ime Marko, je ponosan sa cinjenicom da je jos od malena vazio za nekoga ko razbija igrice na PC kompjuterima. Ozbiljnije igre poput Counter Strike: Source, Enemy Territory, Battlefield itd su za njega bile macji kasalj. Zbog tih igrica je sebi nabavljao mocne kompjuterske sisteme kuci, kao i brzu Internet vezu (ADSL 1.5 Mbps) kako bi mogao ostalim igracima na Internet pokazati kako se profesionalno igraju PC igre.

U lokalnim igraniocima (u Australiji poznatim pod imenom LAN Worlds) manje-vise uziva VIP status. Ima svoj „klan“ sa kojima se zajedno suprostavlja „online“ protiv drugih klanova, ubijajuci jedan drugog dok zadnji ne prezivi. Uglavnom, momak ima talenta za ove stvari – par puta sam prisustvovao ovome, gdje sam ga vidio kako mu kompjuterski mis i tastatura sluze kao maltene oruzje, dok slusalice na glavu sa noise cancelling tehnologijom (izoluje buku iz okoline) mu pomazu da se fokusira odakle neprijatelj dolazi. Eh da, danasnje PC igrice su toliko napredovale da cak i zvuk i pozicija zvuka mogu pomoci PC igracima da odrede odakle fijucu meci ili ako se neko priblizava iza ledja.

E sad kad sam mog rodjaka toliko okovao u zvjezdama, mozete i sami zamisliti moj shock kada sam, prilikom nedavne posjete njemu, ugledao na impozantni 40″ NEC plazma ekran spojen – Playstation 2.
U krugovima PC Pro igraca, posjedovanje konzole za igricu poput PlayStation-a se smatra velikim grijehom i sramotom. Konzole se smatraju igrackama na kojima jednostavno nije moguce kreirati atmosferu suspenzije poput nekih zaista sjajnih igrica na PC.

Vidjevsi moje zaprepascenje, Marko se brzo dosjetio da se opravdava cinjenicom kako je kupio PlayStation 2 radi sestrine djece. Za informaciju, djeca su jos uvijek premala, tako da ovaj argument jednostavno nema podrsku u realnosti. Ostaje jedino zakljucak da je on to kupio za sebe.

Ovaj tekst je kreiran kao apel da se Marko sto prije vrati igrama na PC, posto je i sam tvrdio da konzole nisu platforma za profesionalne igrace. Nadam se da ce apel uspjeti.

Buducnost koja nas (mozda) ceka 01

Uzimajuci u obzir kako je svijet postao izuzetno materijalisticno orijentisan i preokupiran glupostima poput hoce li Britney Spears ponovo ici na ljecenje protiv konzumacije droge, lijepo je vidjeti da i dalje postoje ljudi koji trezveno razmisljaju i gledaju na buducnost nase civilizacije kao nesto uzbudljivo.

Prije par dana sam na Discovery vodcast vidio osobu koja lici na japansku verziju Alberta Ajnstana. Bez obzira na njegov izgled, covjek je „the mozak“. Naime, dok je nasa svakodnevnica uglavnom vezana za neke gluposti o kojima manje-vise zaboravimo vec naredni dan, ovaj japanski naucnik (kvantni fizicar, bolje da neznate sto to znaci) je vrlo lijepo obrazlozio kakve nas stvari mogu ocekivati u buducnosti.

Prica je pocela sa tezom kako zvanicna nauka klasifikuje stepen napredka civilizacije na I, II i III-ci stepen. Civilizacija prvog stepena (tzv. planetarna civilizacija) je cool – ne koristi fosilne izvore energije poput nafte, gasa ili drveta, nego planetarne izvore energije poput vode, strujanja vazduha itd, dok od tehnologija posjeduje mogucnost kontrolisanja zemljotresa, izgradnje cijelih gradova na povrsini mora…

Ako mislite da je civilizacija prvog stepena „mocna“, tek ce vas druga oduseviti. Tzv. zvjezdana civilizacija posjeduje mogucnost da kontrolise procese na zvjezdi ili u nasem slucaju, Suncu. Jednog dana kada Sunce bude iscrpilo svoju hemijsku moc (svega 5 milijardi godina je ostalo do tada) i fuzioni proces se smanji ili u potpunosti prestane, ova civilizacija ce moci da ponovo pokrene fuzioni proces i „nasteluje“ emitovanje toplote i svjetlosti kako bi nama na Zemlji opet bilo fino i komforno. Ako nekoga vise interesuje kako ovaj proces funkcionise, pogledajte nedavno izdat sci-fi film „Sunshine“.

Civilizacija treceg stepena je po nekom mom shvatanju najbliza definiciji onoga sto mi zovemo Bog, Buda, Alah itd. Naime, ova civilizacija ima mogucnost da kontrolise cijelu galaksiju. Da, dobro ste procitali – malo im je planeta i 2-3 zvijezde, nego procesi u cijeloj galaksiji su pod njihovom kontrolom.

Citajuci ovo, sigurno ste pali u depresiju ne zbog koriscenja par naucnih objasnjenja, vec zbog toga sto nasu civilizaciju nigdje ne vidite u ovoj klasifikaciji.

Da se pozabavim malo sa nama. Mi smo po zvanicnoj nauci civilizacija 0 stepena. Ne kontrolisemo planetarne procese, a energiju crpimo iz sirovina i fosilnih ostataka. Naucnici su se cak potrudili da izracunaju da ako nastavimo sadasnjim tempom napredka, za oko 100 godina cemo dostici prvi stepen.

Naucnici tvrde da je prelazni period izmedju 0 -> 1 stepen najopasniji, posto dolazi do najvisih lomova unutar civilizacije. Taj podatak ilustruju cinjenicom kako sve veci dio gradjana nase planete zeli da radi i zivi u miru i toleranciji, dok su oni koje je strah od promjena i zele status quo oznaceni kao teroristi. Primjer terorizma koji je naveden je islamski fundamentalizam, koji sa svojim shvatanjima i dalje „zivi“ u 7-om vijeku.

Jednom kada civilizacija dostigne 2-gi stepen, postaje neunistiva.

R.I.P. Pavarotti

U danasnjem svijetu, gdje je zivotni stil sve brzi i zahtjevniji, odvajanje vremena za neka osnovna zadovoljstva poput slusanje muzike predstavlja sve veci problem.
Zahvaljujuci tehnologiji i pojavi MP3 plejera poput recimo Apple iPod, ljudi su u mogucnosti da odslusaju svoju omiljenu muziku, audio knjigu, podcast ili radio stanicu. U Australiji recimo, ljudi koji odlaze u teretanu ili idu u setnju do obliznjeg parka ili plaze se u vecini slucajeva mogu vidjeti sa slusalicama u usima. Tako se na neki nacin povezuje korisna aktivnost (vjezbanje) sa hobijem (slusanje muzike) i izlaskom u prirodu (cist vazduh).

No, da se vratim na iPod. Zahvaljujuci njemu, osjecam se kao da sam ponovo „otkrio“ muziku koju sam nekada rado slusao. Ex-YU zabavna muzika iz 1980-tih, koja i dan-danas uspijeva da evocira sjecanja na neka davna (neki bi rekli i sretna) vremena. Osim ex-YU zabavne muzike, obozavao sam pop muziku (takodjer 1980-tih) koju i dalje smatram veoma simpaticnom i originalnom. Iako nisam neki bogzna ekspert po pitanju muzike, usudio bih se reci da je pop muzika 1980-tih predstavljala poslednju etapu relativno originalne muzike prije nego sto se muzika drasticno komercijalizovala.

Koristeci par dodataka u iTunes muzicki program, otkrivam sta drugi slusaju. Tako sam na moje veliko iznenadjenje primjetio da velili postotak slusalaca muzike iz iTunes i dalje rado slusa klasike iz 1960-tih i 1970-tih. Preslusavajuci dio tih numera, brzo sam primjetio da dio danasnjih muzickih numera u vecoj mjeri kopira te stare klasike, s tim sto se numera „obradi“ sa kompjuterskim sekvencerima i ubace se novi vokali. Ispada da danasnja omladina trosi basnoslovnu sumu novca na muziku koja je u jednu ruku vec bila na trzistu. Hmmm…

Spomenuh kako je Luciano Pavarotti umro. Bas steta. Simpatican covjek, sjajan tenor, bio je jedan od cuvenih 3 (Pavarotti, Domingo, Carera) izvodjaca, a nekoliko godina prije svoje smrti se uspio ozeniti sa ribom mnogom mladjom od sebe : 0

Iako je covjek bio legenda, on se nebi nasao na mom cijenjenom blogu da se nije umijesao kapitalizam. Naime, neko se dosjetio da iskoristi njegovu smrt i da plasira Pucinijevu klasiku „Nessum Dorma“ u Pavarottijevom izvodjenju i sklapi grdne pare „zahvaljujuci“ medijskoj paznji koja je obavjestavala TV gledaoce o njegovoj smrti i sahrani.
Nije proslo ni 2 dana od njegove smrti, a „Nessum Dorma“ se kotira na no. 1 top muzickim listama USA, Engleske, Australije… Zar ovo nije klasican primjer kapitalizma kojem ni smrt poznatog tenora ne predstavlja prepreku da obrne velike pare za veoma kratko vrijeme ?

Dobrotvor

Uglavnom nesvjesno, vecina nas indirektno pomaze drugima sa savjetima, specificnim poslovima ili moralnoj podrsci.

Konkretno na mom primjeru, mogu navesti pregrst stvari u kojima sam indirektno pomagao nekome. Navescu samo neke upecatljivije primjere. Sandra, koja je boravila u Australiji prije 5 godina je, zahvaljujuci tom boravku, otkrila Big Brother TV emisiju. Pet godina kasnije, ona je i dalje fanaticni obozavatelj ove emisije.

Moj prijatelj iz Budve koji se odaziva na ime Boris je, zahvaljujuci mojoj preporuci, sebe oslobodio dnevnih kompjuterskih muka kupivsi Apple laptop kompjuter. Sada covjek radi produktivne stvari, umjesto da trosi dragocjeno vrijeme u trazenju virusa, spyware i slicnih gadnih programcica.

Naravno, savjeti idu i drugim smjerom. Vec sam slikovito opisao u jednom od mojih prethodnih javljanja kako sam zahvaljujuci dobronamjernom savjetu Mirka Obradovica kupio sebi Samsung D600 mobilni telefon, sto se pokazalo pravim pogodkom. Telefon je sjajan i lak za upotrebu, a zahvaljujuci mom pozitivnom iskustvu, i ostatak porodice Banovic u Australiji je sebi nabavio Samsung telefone.

Postoje osobe koje ne zele da saslusaju savjete ili sugestije. Obicno je u pitanju ego ili sujeta, kao i pomanjkanje sposobnosti da shvate da postoje i alternativne solucije za neke probleme ili metode rada.

Jedan moj prijatelj iz Budve, kojem iz razumljivih razloga necu spominjati ime, redovno kritikuje moj Apple kompjuter, iako je on po struci IT tehnicar. Ta osoba se svakodnevno susrece sa PC / Microsoft Windows problemima, i redovno mi spominje veliki broj problema sa hardware-om i software-om na Windows-baziranim problemima.
Stovise, kada se pojavi neki novi virus za Windows, ne javlja mi se po nekoliko dana, sto navodi na cinjenicu da je prezauzet sa krpljenjem vec spomenutih kompjutera.
Paradoksalno, zar ne ? Uzgred, na Apple kompjuterima ne postoje virusi ni spyware programi.

Takve kritike se donekle mogu tolerisati. No, desi se da osobe koje imaju pogresna shvatanja uticu na druge osobe, sto moze biti opasno.

Vec spomenuti IT tehnicar je sugerisao mom mladom rodjaku iz Podgorice kako su „Nokia telefoni najbolji na svijetu.“ Nekoliko stotina krvavo zaradjenih eura kasnije, moj rodjak se sada muci sa Nokia N73 Music Xpress telefonom.
Sam telefon je zamisljen da radi sve poslove (telefon, MP3 plejer, digitalna kamera…). Problem je u tome sto nijedan od tih poslova ne radi kako treba, ili kako bi Ameri rekli „jack of all trades and master of none.“

Takve zablude nisu ogranicene samo na tehnologiju. Naime, gore spomenuta Sandra, kao i moja porodica na celu sa Draganom, su zaludjeni sa turbo-folk muzikom (Ceca, Semsa, Sinad…). Ja licno ne podnosim tu muziku, no posto zivimo u demokratskom svijetu, moram da „trpim“ taj zvucni teror nad mojim culom sluha, tjeseci se kako cu cim se docepam mog iPod-a poslusati barem 2-3 puta klasike poput Schubert-a, Tchaikovskog, Bocelli-ja ili Vangelisa.

Ovaj primjer mozemo i drugacije razmotriti. Usudicu se reci da mozda ja nisam u pravu, posto ocigledna vecina (opet demokratija) oko mene obozava takvu muziku. Da li sam ja „krivac“ koji ne mogu da shvatim kako je dobra turbo-folk muzika ?

Stoga, ukoliko idete u shopping, slusate muziku, mislite da imate nerjesiv problem na poslu itd itd, korisno je poslusati alternativne metode i/ili sugestije. Istorija je pokazala da se na taj nacin mnogi problemi u svijetu rijesili brze i efikasnije.

Zima u mom gradu (Rockingham)

I dok napolje bijesni kombinacija vjetra i kise + tipicna zimska hladnoca, rekoh da obnovim ovo cudo od mog inace jako citanog blog-a.

Po naslovu se da zakljuciti da sam trenutno u Rockingham, koji ove zime obiluje sa kisama, vjetrovima, a imali smo cak i mali tornado koji je srusio 20-tak kuca na jedno par kilometra od nas.

Dzabe mi je da drzim sada pridiku kako je ovo sasavo vrijeme posledica globalnog zagrijavanja (citaj: ameri su za sve krivi). Reklo bi se da su se vlade zapadnih drzava trgle iz sna i pocele raditi nesto konkretno na tom pitanju. Vidljivija klimatska rjesenja ce uzeti decenije da se ostvare, no od necega se mora poceti.

Dok se ti problemi ne rijese, ostaje mi da se nosim sa problemima loseg vremena. A jedan od najvecih problema je sto djeca ne mogu izaci napolje kako bi se malo igrali. U kuci se osjecaju kao zatvorenici, pa postaje komplikovano da se zabave. I za odrasle osobe nije svejedno da su non-stop „zarobljeni“ u kuci.
Kulminacija se desila prije par dana, kada su djeca pocela da se tuku izmedju sebe. Sijevali su samari, a kao „vatreno oruzje“ se koristio pozamasni daljinski upravljac od mog voljenog Samsung LCD televizora.

Rjesenje smo nasli u improvizaciji. Dok napolju lije kisa, ja sa djecom sada „pravim kucice“ za skladiste mnogobrojnih igracaka. Ili recimo moram da crtam sa njima, pa posle analiziramo ko je sto nacrtao, kako i zasto. Djeca znaju postavljati pozamasan broj logicnih pitanja, tako da analiza jednog crteza uzme i do 10-15 minuta. Ukoliko mi se neko od djece posveti slikarstvu, osjecacu se odgovornim za to.

Ogromna vecina Australaca svoju djecu u ovakvim uslovima stavi ispred TV-a i „zaborave“ na njih. I ja sam se u pocetku nosio mislju da koristim TV kao pomagalo za zabavu djece.
Medjutim, djeca insistiraju na gledanje TV-a samo ako sam ja sa njima. Da skratim pricu, slobodno mi mozete postaviti pitanja o najnovijim Disney, Pixar i Sony Animation crtanim filmovima (trenutni hit je Surf’s Up, sjajan film o pingvinima).

Crnogorac & mobilni telefon

Cudo tehnologije, part 1

Vremena se mijenjanju. Nekada su Crnogorci kultno obozavali stvari koje su odslikavale trenutno vremensko doba. Pocetkom 1990-tih, u modi je bilo zlato u velikim kolicinama, potom je sledila garderoba sa potpisima Giorgio Armania i Giani Versaci-a (Made in Novi Pazar), da bi naposljetku prihvatili tzv. „bijesna“ auta kao neki simbol iskazivanja pred drugima. O tom kompleksu Crnogoraca vrijedi napisati podebelu knjigu, sto i planiram kad se penzionisem.

No, da se vratim na glavnu temu. Negdje od sredine 1990-tih pa sve do danas, mobilni telefon je postao ultimativni znak uspjeha i moci medju Crnogorcima. Nije vazno sto ogromna vecina ljudi i nije imala pravu potrebu za tada izuzetno skupim mobilnim telefonima. Vazno je bilo imati ga, pa makar se nemalo hleba jesti sjutra : )

Logicno razmisljanje me je odavno uvjerilo da se radi o korisnoj spravi na koju ne treba bacati mnogo novca. Od kraja 1990-tih, konstantno sam koristio najobicnije Nokia telefone, koji su odlicno sluzili svojoj osnovnoj svrsi. U Australiju se tada i nije bas mnogo gledalo kakav se mobilni telefon koristi, dok se u Crnoj Gori na to gledalo sa gotovo religioznom paznjom.
Stoga sam dobijao „uvrede“ na racun mog telefona, u stilu da mi je telefon prava igracka, da ga dam nekoj djeci da se igraju, da sam skrt, da neznam sto je kvalitet…
Najobicniju Nokia 2110 sam koristio sve do februara 2007, sto je za mnoge ljude bilo enigma. Mene jednostavno nisu privlacile stvari poput kolor ekrana, kamera, raznih muzickih opcija itd.

No, vremena se mijenjanju. Dok sam bio u Budvi, otac mi je ostavio njegovu SIM karticu sa mnostvom poslovnih kontakta (barem par stotina). Ubacivsi tu karticu u moju Nokiu, mogao sam samo da vidim imena ljudi koja zapocinju na slovo A i B.

Iznenadjen ovim otkricem, shvatio sam da moram uhvatiti korak sa vremenom i nabaviti nesto modernije. Ono sto nisam ocekivao je da zadatak biranja modernog telefona nimalo nije lak, kao sto sam prvobitno pomislio.

Naime, u Budvi su ljudi podjeljeni u 2 grupe – korisnici koji su fanaticni obozavaoci Nokia telefona, i ostali koji uglavnom koriste Samsung i u mnogo manjoj mjeri Motorola. Sony Ericson, barem po onome sto sam vidio, je slabo zastupljen.

Posle prave agonije u ispitivanju modela, odlucio sam se da prihvatim savjet mog prijatelja Mirka Obradovica, i uzmem sebi Samsung D600. Neznam da li je u pitanju slucajnost, ali i Dragana ima Samsung mobilni telefon sa kojim je solidno zadovoljna.

Da li sam zadovoljan sa trgovinom ? Izuzetno. Brzo sam shvatio prednosti velikog ekrana u boji. Ugradjena kamera (2 megapiksela) uopste nije losa. Broj osoba u adresar je ogranicen sa raspolozivom memorijom.
Sa tom trgovinom, dio ljudi je promjenio svoje ponasanje prema meni. Nokia fanatici su me i dalje kritikovali, govoreci mi da sam napravio katastrofalnu gresku u izboru modela. S druge strane, druga grupa me sa zadovoljstvom tapsala po ramenima, govoreci mi kako im je drago sto sam se napokon „vratio u buducnost“.

Epilog ove price je da uticaj sredine moze znatno da utice na izbor stvari za kupovinu. Da li to znaci da sam i ja „podlegao“ ponasanju sredine u kojoj sam se nalazio ?

Nova moda

Decisions…

Vidjevsi da me kosa polako, ali sigurno napusta, odlucio sam se da preduzmem nesto drasticniji korak. Kao sto se vidi po prilozenoj fotografiji, osisao sam se na „nulu“.

Dugo mi je trebalo da uradim ovo. Smatrajuci sebe konzervativcom koji se jako tesko tjera na promjene, ovaj potez je bio malo iznenadjenje i za mene samog. Osim toga, pritisak okoline (Dragana) je bio ogroman. Iako jos uvijek nije uspjela da me usmjeri ka narodnoj muzici, popustio sam za frizuru.