R.I.P. Pavarotti

U danasnjem svijetu, gdje je zivotni stil sve brzi i zahtjevniji, odvajanje vremena za neka osnovna zadovoljstva poput slusanje muzike predstavlja sve veci problem.
Zahvaljujuci tehnologiji i pojavi MP3 plejera poput recimo Apple iPod, ljudi su u mogucnosti da odslusaju svoju omiljenu muziku, audio knjigu, podcast ili radio stanicu. U Australiji recimo, ljudi koji odlaze u teretanu ili idu u setnju do obliznjeg parka ili plaze se u vecini slucajeva mogu vidjeti sa slusalicama u usima. Tako se na neki nacin povezuje korisna aktivnost (vjezbanje) sa hobijem (slusanje muzike) i izlaskom u prirodu (cist vazduh).

No, da se vratim na iPod. Zahvaljujuci njemu, osjecam se kao da sam ponovo „otkrio“ muziku koju sam nekada rado slusao. Ex-YU zabavna muzika iz 1980-tih, koja i dan-danas uspijeva da evocira sjecanja na neka davna (neki bi rekli i sretna) vremena. Osim ex-YU zabavne muzike, obozavao sam pop muziku (takodjer 1980-tih) koju i dalje smatram veoma simpaticnom i originalnom. Iako nisam neki bogzna ekspert po pitanju muzike, usudio bih se reci da je pop muzika 1980-tih predstavljala poslednju etapu relativno originalne muzike prije nego sto se muzika drasticno komercijalizovala.

Koristeci par dodataka u iTunes muzicki program, otkrivam sta drugi slusaju. Tako sam na moje veliko iznenadjenje primjetio da velili postotak slusalaca muzike iz iTunes i dalje rado slusa klasike iz 1960-tih i 1970-tih. Preslusavajuci dio tih numera, brzo sam primjetio da dio danasnjih muzickih numera u vecoj mjeri kopira te stare klasike, s tim sto se numera „obradi“ sa kompjuterskim sekvencerima i ubace se novi vokali. Ispada da danasnja omladina trosi basnoslovnu sumu novca na muziku koja je u jednu ruku vec bila na trzistu. Hmmm…

Spomenuh kako je Luciano Pavarotti umro. Bas steta. Simpatican covjek, sjajan tenor, bio je jedan od cuvenih 3 (Pavarotti, Domingo, Carera) izvodjaca, a nekoliko godina prije svoje smrti se uspio ozeniti sa ribom mnogom mladjom od sebe : 0

Iako je covjek bio legenda, on se nebi nasao na mom cijenjenom blogu da se nije umijesao kapitalizam. Naime, neko se dosjetio da iskoristi njegovu smrt i da plasira Pucinijevu klasiku „Nessum Dorma“ u Pavarottijevom izvodjenju i sklapi grdne pare „zahvaljujuci“ medijskoj paznji koja je obavjestavala TV gledaoce o njegovoj smrti i sahrani.
Nije proslo ni 2 dana od njegove smrti, a „Nessum Dorma“ se kotira na no. 1 top muzickim listama USA, Engleske, Australije… Zar ovo nije klasican primjer kapitalizma kojem ni smrt poznatog tenora ne predstavlja prepreku da obrne velike pare za veoma kratko vrijeme ?

Spice Girls

Gotovo godinu dana sprovodim zestoku „public relations“ kampanju protiv izvjesnih ljubitelja turbo-folk i narodne muzike.

No, valjda me je pocela gristi savjest, pa sam odlucio da i ja priznam moje „grijehove“. Naime, prije neki dan sam sortirao muzicku kolekciju u iTunes aplikaciju. iTunes daje mogucnost da osim imena numere i izvodjaca prikaze sliku sa CD albuma izabrane numere.
Listajuci tako kroz moju raznoliku muzicku kolekciju, naisao sam na sliku albuma koja me je u pocetku zapanjila, a potom zabrinula – Spice Girls !!!

Hvala bogu odakle su se njihove numere nasle na moj voljeni Apple kompjuter ? Da nije virus ? Ili mozda diverzija organizovana od gore-pomenutih osoba ? Svakakve grozne misli su mi isle kroz glavu, pokusavajuci da odgonetnem ovu zamrsenu misteriju.

A onda sam izveo nesto nepojmivo. Selektirajuci jednu od Spice Girls numera, pritisnuo sam PLAY tipku, da bih nakon svega 10-tak sekundi pomislio „hej, ovo nije lose…“

Pomalo se sramim sto uopste i pisem ovakve stvari. Ako ikada postanem „celebrity“ (poznata Holivudska licnost), ovaj blog ce svakako iskoristiti paparazzi da mi uniste javni image i stvaraju probleme u mom profesionalnom i privatnom zivotu.
No, predpostavljam da je poenta zivota (PAZNJA: pocinje filozofiranje) da covjek govori istinu i da se ne pretvara da je neko i nesto, a zapravo nije. Tako ce i biti na dalje, pa ce nekoliko Spice Girls numera koje se nalaze u mojoj iTunes muzickoj kolekciji ostati tu.

Rolling Stones dolaze u Budvu !!!

Jedno od najvecih iznenadjenja koje sam procitao ovih dana u vezi Budve jeste da ce cuvena grupa Rolling Stones gostovati na koncertu u Budvi 9. jula. Ako mi ne vjerujete, pogledajte na Rolling Stones website mjesta i datume njihove naredne turneje.

OK, nedavno sam dosao iz Budve i vidio sam da se mjesto dotjeruje (i jos brze unistava sa divljom gradnjom) ali da ce eminentna grupa poput Rolling Stones posjetiti Budvu !!! Nisam ocekivao tako nesto.

Ne kazem da je to lose, naprotiv. Ovo je jedan sjajan marketinski potez ne samo za Budvu, nego i za cijelu Crnu Goru. Priliv gostiju tokom tih par dana ce biti odlican, posebno mladih zeljni zabave i provoda.
Vlasnici biznisa u Budvi ce svakako sa zadovoljstvom trljati ruke. Cijene usluga, posebno smjestaja za period oko 9. jula ce ici gore, a ako povezemo sve ovo sa Mediteranskim muzickim festivalom krajem juna ispred zidina Starog Grada, kao i par techno zurki tokom jula, dobija se slika mjesta koje je idealno za provod (posebno mladih).

No, zelim da ukazem na neke objektivne slabosti. Mi u Crnoj Gori nismo bas spretni za profesionalno organizovanje velikih manifestacija. Dosadasnje organizacije recimo muzickih festivala, dodjele „Wild Beauty“ nagrade 2006 u Becicima, ili proslogodisnjih tehno zurki poput „Entrance“ su jasni pokazatelji nekih organizacionanih propusta.

Druga stvar je infrastruktura. Koncert ce se odrzati na Jaz plazi. Ko god je isao na Jaz tokom ljeta, posebno u popodnevnim satima kada se kupaci sa Jaza, Trsteno i Platamuni plaze vracaju nazad u Budvu, znace o cemu pricam. Kilometarske kolone, los i uzan put, opasan prilaz Jazu sa glavne magistrale, i naravno nekultura vozaca – sve ovo utice tokom ljetnjeg perioda da sa plaze Jaz do Budve kolima uzme i do 90 minuta (obicno bi trebalo oko 5 – 10 minuta).

Uzmite u obzir da se na koncert ocekuje od 70 – 100,000 posjetilaca – u taj broj ne racunam „standardne“ turiste koji borave na Budvanskoj rivijeri radi odmora. Da li ce opstina nesto uraditi da barem djelimicno sredi tu infrastrukturu, ostaje da se vidi. Ja sam pomalo skeptik, posto je vec april na pragu, a pocetkom juna se prestaje sa izvodjenjem gradjevinskih radova.

Jos jedna stvar – Rolling Stones grupa je „poznata“ po tome sto znaju cesto da otkazu gostovanja. Recimo, prosle godine je otkazano vise njih, zbog zdrastvenih razloga Mick Jagger-a i njihovog glavnog gitariste. Ljudi su inace u poznijim godinama, tako da je mogucnost otkazivanja sasvim realna.

Inace, njihovu muziku nisam mnogo volio, no u zadnjih nekoliko godina se „privikavam“ na njihov zvuk. Stovice, par njihovih numera mi se dopada i vec se nalaze u mojoj iTunes muzickoj kolekciji. Grupi inace moram skinuti kapu sto su se uspjeli odrzati na sceni toliko dugo i zadrzati veliku popularnost i visoku posjecenost na koncertima. Bravo.

Asimilacija Sandre G

PAZNJA: Blog se zavrsava sa osjecanjem pesimizma !!!

Pocetkom 1990-tih, sa odusevljenjem sam na TV-u gledao Star Trek: The Next Generation seriju. Iako je za mene najvaznija stvar bila ta da se radnja serije odvijala u svemiru, serija se u sustini mogla klasifikovati kao „sapunica u svemiru“.
No, Star Trek je, osim nekoliko odlicnih karaktera (npr. android Data, Jean-Luc Picard) i impresivnih glumica uvijek predstavljala neke nove vanzemaljce. Zbog skromnog budzeta za specijalne efekte, vanzemaljci su uglavnom licili na humanoide, s tim sto im je neki detalj bio izmjenjen.

Na kraju trece serije, pojavila se nova rasa koja se „proslavila“ procesom nemilosrdne asimilacije ostalih rasa, njihovog spajanja u „jedan mozak“ (npr. tvoje znanje i misli postanu dostupne ostalima) i izjavom „resistance is futile“ (otpor je beznadezan). Spomenuta rasa je poznata pod imenom Borg
(vise detalja na http://en.wikipedia.org/wiki/Borg_%28Star_Trek%29).

Jedna od osoba koja je asimilirana je Sandra G.

Ne tako davne 2002, Sandra nas je posjetila u Australiju. Instantno smo se odusevili sa njenim karakterom, progresivnim nacinom razmisljanja, odlicnim poznavanjem engleskog jezika i izuzetnom fleksibilnoscu u smislu prihvatanja nekih specificnosti vezanih za Australsko drustvo. Sto je najvaznije, njen muzicki ukus je bio jako progresivan.

Fast forward do 2006. Tokom nase posjete u BiH, nemalo smo se iznenadili kada smo uvidjeli neke promjene kod Sandre. Jedna od najkrupnijih i najblaze receno neoprostivih promjena je ta da je ona postala „teski“ narodnjak. Umjesto interesantnih razgovora koje smo imali u AUS, sada nismo mogli o mnogo cemu drugo pricati no o narodnoj muzici (npr. Ceca).

Tokom zurke koju je Dragana organizovala u Novoj Bili (BiH) krajem septembra, Sandra nije prestajala da igra i djuska u ritmu narodne muzike. Neka vrsta transa valjda, stanje osobe koje sam malo detaljnije opisao u mom prethodnom pisanju (vidi blog „Ceca“).
„Vrag je odnio salu“ pomislih, shvacajuci opasnost nezadrzive asimilacije sa narodnom muzikom koja se odvija na podrucju Balkanskog poluostrva. Borg rasa bi mogla ponesto nauciti od Cece, Semse, Sinada i ostalih narodnjaka, koji izuzetno uspjesno gospodare medijima Balkanskog poluostrva i asimiliraju nove slusaoce. Poput Sandre, moje djece, Dragane….

Ceca

Jedna od stvari koje sam primjetio tokom mog boravka u Crnoj Gori i BiH je izuzetna popularnost narodne muzike. Najpopularniji narodni pjevac je Ceca.

Iako se poveca grupa ljudi koje sam upoznao u Budvi klela kako su iskljucivi ljubitelji opere i klasike, bilo je interesantno posmatrati kako se zapale kada se preko radija cuju zvuci Cecine numere – to vam je neka vrsta transa, gdje spomenute osobe gledaju zamisljeno negdje u daljini, a pritom sa uzitkom pomalo konzumiraju pice ili natenane puse cigarete. Najinteresantnije od svega je da njena popularnost nije ogranicena na specificni demografski segment – Ceca je popularna kako medju mladima, tako i medju starijim ljubiteljima muzike na podrucju ex-YU.

Negdje tokom ljeta, prijatelj mi je poslao e-mail sa pomalo provokativnim slikama Cece sa koncerta u Usce. Radoznao, htio sam ispitati reakciju jednog djela naseg personala za koje znam da su Cecini vatreni obozavatelji, pa sam im pokazao slike sa e-maila. Reakcija je bila manje-vise ocekivana – optuzbe kako je to sve cista foto montaza, kako distribuiram montirane slike na Internet nebih li uticao na njen javni imidz itd itd.

OK, to sam i ocekivao. No, ono sto nisam ocekivao je to da Ceca ima veliki broj „pasivnih“ obozavatelja. Naime, grupa ljudi raznih profila (npr. nas kuvar, sobarica) je sasvim slucajno vidjela slike koje sam pokazao, i poput prve grupe, i oni su bili poprilicno vokalni po pitanju zastite Cecinog integriteta i javnog imidza.

I jedna i druga grupa su me optuzile kako ne volim Cecu, sto doduse nisam ni poricao. No, konsekvence su bile stravicne – gotovo cijelo ljeto sam trpio psihicka zlostavljanja u smislu slusanja Cecinih numera sa mobilnih telefona gore-navedenih osoba, cesto prikazivanje mega postera Cece koje je prikazuju u pozitivnom svjetlu, kao i redovne besjede u stilu „ma Ceca je kralj covjece…“

Ako mislite da je to nesto najgore sto mi se desilo ovog ljeta i da te osobe, za kaznu, treba pod hitno poslati u Hag da odgovaraju pred sudom, prevarili ste se – Dragana se vrlo brzo pridruzila tim obozavateljima i usput isprala mozak nasoj djeci. Tako sada u sred Rockingham-a (Australija), u nasoj kuci, redovno tresti Cecina muzika (npr. „Lepi grome moj…“), na koje Stephanie i Luka padaju u trans…