ALTERNATIVNI NASLOV: moj put od zestokog potrosaca do hardcore cicije
Do nedavno sam smatrao da je tema ‘globalno zagrijavanje’ bila idealna za drzanje poveceg broja naucnika zaposlena, dio politicara a bogami i medija. Ova kampanja traje godinama – svakodnevno smo izlozeni bombardovanjem svakakvim podacima, teorijama, solucijama sta i kako da se izborimo sa posledicama globalnog zagrijavanja, a evo nedavno napravise film “2012” koji nam predvidja crnu buducnost (i to za samo 2 godine) ako nesto ne preduzmemo po tom pitanju.
Mene da vam pravo kazem je sva ta prica bila jako simpaticna (obratite paznju na rijec ‘bila’), ali nesto se ne sjecam da sam se pretjerano sjekirao kako moj zivotni stil utice na zagadjenje planete ili klimatske uslove. Predpostavljam da sam o tome razmisljao u stilu “eh sad ja da se sjekiram za to, ka’ da ja sam nesto mogu preduzeti ili promjeniti po tom pitanju”. Eto, ovako prosto sroceno opravdanje me je odmah oslobadjalo grize savjesti ili brige da treba nesto preduzeti.
Par osoba se jos odavno primilo na ovu pricu, pa ponekad sticem utisak pricajuci sa njima da ce nam se neka katastrofa ili smak svijeta desiti manje-vise sjutra. Tipican razgovor koji sam do sada uspijevao da ‘skrenem’ ide odprilike ovako;
“Znas li ako nesto ne uradimo da ce se polovi otopiti i sva ce se zemlja naci pod vodom ?”
“A, znam ja da plivam, eto mi slauf tu negdje…”
To moje bezbrizno razmisljanje je trajalo sve negdje do pocetka 2009. Naime, osim ovih eko-panicara koje spomenuh u prethodnom paragrafu, isto ponasanje je preuzela i vlada Australije i kabinet liberala koji su na vlasti u Zapadnoj Australiji. Spomenuti politicari su poceli da forsiraju podizanje cijene elektricne energije, gasa, vode itd kako bi natjerali ljude da promjene svoje navike i pocnu da trose manje struje, pazljivije koriste tehniku u i oko kuce, vode vise racuna o zagadjenju, reciklazi itd.
Prvo vam dodje 1 racun za struju koji je skoro duplo skuplji od prethodnog, no rekoh sebi “a dobro, koristio sam klimu malo vise”. A onda dodje i drugi koji je na nivou ovog prethodnog, a opravdanja vise nema. Struja je poskupjela i bice sve skuplja. Jos ako prihvate nekakvi ‘carbon tax’ (za sve je kriv Kyoto Protocol i bivsi USA podpredsjednik Al Gore), odose cijene nebu pod oblake.
Kako se promjeniti ? U mom konkretnom slucaju, jednom kad se naviknete na relativan komfor zapadnog zivotnog stila, jako tesko je odreci se takvih luksuza i vratiti se na relativno skroman zivotni stil. Ja doduse se nisam nesto rasipao po tom pitanju (recimo, najveci TV u kuci mi je 32” LCD koji i ne gledamo tako cesto), ali analizirajuci racune za struju u zadnjih par godina (elektrodistribucija Zapadne Australije nudi sve ove podatke na svom websajtu) primjetio sam da je broj utrosenih kilovat casova (KWh) rastao kako nam se porodica povecala.
Sjecate se da sam spomenuo kako se nisam mnogo brinuo o ovome do 2009. Tada se rodio Goran, i vrlo brzo sam primjetio da nam se ves masina ne gasi (troje malo djece brzo prlja robu), a posto je zima bila jako kisna, nismo imali izbora nego da koristimo masinu za susenje vesa za djecu robu. E, ta masina je uzasna po pitanju potrosnje kilovata, sto je jedan od glavnih razloga naglog skoka racuna.
OK, masine necu baciti kako bih ustedio struju, a i trebaju nam. Ima li kakvog drugog rjesenja ?
Ideje koje su mi padale na um se krecu od jednostavnih (rasiriti konop u baraku, pa neka se oprana odjeca tamo susi tokom kisnih dana), do kreativnih i skupih (zamjeniti bijelu tehniku i ves masinu za uredjaje koji imaju manju potrosnju) pa sve do bizarnih (da kupujemo djeci tamniju odjecu, tako da se prljavstina manje vidi).
ARHIVA: Stephanie se uci da mijenja fluoro kruznu sijalicu u kuhinji.
Kako vrijeme ide, poceli smo i mi paziti da se ne rasipamo sa strujom, vodom, gasom itd. Neke od gore spomenutih ideja smo poceli primjenjivati u svakodnevnim zivotima, a evo bas prije neki dan sam zamjenio cudo boze tzv. ‘obicnih’ sijalica po kuci u LED ili fluoro. Bojler za grijanje vode je protocni i na gas, posto se u Australiju od 2011 nece moci kupovati klasicni elektricni bojleri.
Svakih malo me zivkaju na telefon da mi utrape solarne panele, koji bi proizvodili elektricnu struju. Teorija je da je to jedna od najefektivnijih metoda da smanjenje potrosnje struje, a visak proizvedene struje (ako je uopste bude) bi isao nazad u distribucionu mrezu, pa bi elektrodistribucija meni dugovala $$$.
Jos jedna ‘cool’ ideja sa kojom mi se hvale neke bivse kolege sa posla je da instaliram plasticni rezervoar od barem 1,000 litara, i spojim ga na oluke od kuce. Taj rezervoar se koristi kao ‘tehnicka voda’ za bastu i vodo-kotlic u toaletima. Prakticna ideja, zar ne – dok nisam vidio koliko to cudo kosta !!!
Koja je poenta svega ovoga ? Ukoliko ste ozbiljni u namjeri da zastitite planetu (???) i smanjite troskove na infrastrukturu, morate biti spremni da ulozite dosta novca kako bi doslo do nekih vidljivijih promjena po pitanju redovnih troskova za kucne racune.
No, prije nego sto se upustite u neki ovakav poduhvat, nemojte se zavaravati da to mozete odraditi jeftino. Recimo, LED i fluoro-stedne sijalice nisu nimalo jeftine. Takodje, morate biti oprezni kakve sijalice uzimate, posto ova nova vrsta sijalica uglavnom emituje svjetlost koju vidite po kancelarijama, bolnicama itd.
Rezervoar za prikupljanje vode sa krova u AUS kosta oko hiljadu eura + troskovi za ugradnju i spajanje na vodo-kotlic u toaletu.
Solarni paneli za proizvodnju struje su jos skuplji – ako hocete da kupite kvalitetne solarne panele (americke Suntech, jedni od najboljih u svijetu) ili njemacke invertere poput SMA, cijena se krece od 2 hiljade eura za najednostavniji sistem (1.5 Kw, proizvede dnevno oko 5-6 Kw struje, zavisno od izlozenosti suncevoj svjetlosti).
Hmm, procitah u Popular Science kako su sasavi Japanci dosli na ideju da kreiraju kompaktni nuklearni reaktor koji bi se mogao koristiti za kucnu upotrebu. Javljam se ponovo kad dobijem vise info o tome : )
