KNJIGA: Globalno Zagrijavanje i slicne stvari

Prije par sedmica sam sa djecom skoknuo do lokalne biblioteke. U mnostvu djecjih knjiga koje su djeca pokupila u biblioteci, nasla se i gajnc-nova knjiga uglednih engleskih naucnika (jedan od njih je zaradio titulu Sir, pa vi sad vidite) koji na veoma objektivan nacin pisu o realnom problemu mijenjanja klima i onoga sto ce nas tek snaci.

Treba li da se pakujemo i selimo na nekoj drugoj planeti ? Ne, sve je u redu. Da smo zeznuli klimu i to gadno, to stoji. Postoji mala sansa da se u narednih 100-njak odselimo u brda zbog porasta nivoa mora (otopljavanje Grenlanda, Sjevernog i djelimicno juznog pola) a mozda se naucimo i da plivamo, posto je jedan od ekstremnih scenarija da postanemo planeta poput one predstavljene u filmu „Waterworld“ sa Kevinom Kostnerom u glavnoj ulozi.

Osim mnostvo preporuka koje svakodnevno cujemo (npr. koriscenje stedljivih sijalica, gasenja TV-a iz uticnice a ne sa daljinskim, reciklaza, kupovina Toyota Prius auta), autori knjige su veliki pobornici postepenog eliminisanja termoelektrana na ugalj i zamjena sa nuklearnim elektranama (za tzv. osnovni izvor napajanja) i nove tehnologije poput solarne i vetrenjace. 

Po njihovim navodima, nove tehnologije koje trenutno imamo na raspolaganju nisu bas „ciste“ kao sto se reklamiraju u medijima. Naime, samo za proizvodnju solarnih panela, potrebno je potrositi MNOGO energije (koja istovremeno proizvodi CO2 koji je i glavni uzrok klimatskih promjena) i stvaraju se hemikalije koje su otrovne za nas i veoma komplikovane za reciklazu ili skladistenje.

Prosjek CO2 je tokom istorije Zemlje u prosjeku iznosio od 220 – 280 psqm. (cestica po metru kubnom, bukvalni prevod). Mi smo to dogurali do 380, projekcija do 2020 je 450 sto nam „garantuje“ povecanje temperature od barem 2 stepena. Zeznuto.
Ako ne preduzmemo nesto na smanjenju tih CO2 cestica i probijemo inace jako visok limit od 450 cestica, ocekujte porast temperature od 2.5 stepena pa na dalje. Posledice tolikog porasta temperature su izuzetno lose po nas i planetu uopste.

Svake minute se u atmosferi nase planete izbaci 52,000 tona CO2. Fabrike, termoelektrane, transport (auta, avioni), ljudi i zivotinje. S druge strane imamo okeane koji su sve vise zasiceni sa CO2, sume koje se rapidno smanjuju (Amazon).

Autori knjige takodje sugerisu da nas ima premnogo. Za par godina dostizemo cifru od 7 milijardi, a 2050 ce nas biti oko 9.2 milijardi. Mozete samo zamisliti kakav ce to biti teret za nasu planetu.

Prije nego sto se prikljucite pokretu zelenih, procitajte ovu knjigu i vidite da li vi mozete pozitivno uticati na smanjenju stetnih emisija i potrosnje energije. Isplatice vam se : )

3x otac !!!

Za nekoga ko je do prije 6-7 godina u javnosti tvrdio da je relativno ravnodusan u pogledu stvaranja porodice, djece itd, interesantno je posmatrati u praksi kako je doslo do znacajne transformacije moga razmisljanja.

Poput vecine predstavnika moje generacije, i ja sam djelimicno „kapitulirao“ pod naletom konzumiracujeg drustva sa kraja 20-tog i pocetka 21-og vijeka. Imati najnovije tehnoloske „gadgets“, odjecu i obucu koja nosi zvucna imena poput Armani ili Versaci, posjecivati egzoticne destinacije (Bali, Singapur) radi odmora… sve su to stvari koje su moju (a vidim i ove posle moje) generaciju odslikavale. Ideali za kojima su vecina nasih roditelja stremila (npr. zivjeti skromnim zivotnim stilom, raditi tesko & posteno, cuvati $$$ u slamaricu) su za nas bila gotovo smijesna.

Do promjene je doslo sa rodjenjem Stephanie pocetkom 2005. Neposredno pred porodjaj, sjeduci sam samcijat u mini-cekaonici operacione sale, shvatio sam da prisustvujem jednom od najvaznijih momenata mog zivota.
Od tog momenta, sve se desavalo nekako brzo. Iako se osjecam kao da se to desilo jucer, Stephanie je vec 6 godina, u medjuvremenu se rodio i Luka (3 godine) a za par mjeseci dolazi jos jedna prinova (ime jos nije utvrdjeno, za sada ga oslovljavamo sa sifrom „Djuro“).

Istovremeno se i zivotni prioriteti drasticno izmjene. Hobiji i navike iz mladjih dana se smanje ili potpuno elimisu. U mom slucaju, to je uglavnom uradjeno na dobrovoljnoj osnovi, a usput steknete neke nove „hobije“. Na Facebook i jos nekim prijateljima sam se „pozalio“ kako sam postao fan Jamie Oliver-a i njegovih kulinarskih vjestina (???). Ili recimo cinjenica da citam djecje knjige za koje sam mislio da sam ih zauvijek penzionisao ranih 1980-tih. Ili mozda podatak da sa djecom vodim intenzivne diskusije na temi „jesu li PIXAR crtani filmovi bolji od Disney-evih“ itd itd.

I pored svega navedenog, biti otac je izuzetno lijepa titula sa kojom se itekako ponosim. Beba broj 3 dolazi sredinom maja. Sa titulom veterana u smislu paznje prema djeci, spreman sam i za ovaj radosni dogadjaj : )