Donekle neplanirano, obreo sam se u Crnoj Gori krajem maja 2008. Naime, moj otac se morao hitno operisati (bypass) pa je neko morao preuzeti poslove biznisa u Budvi u njegovom odsustvu.
Umjesto 5-6 sedmica, u Crnoj Gori sam boravio gotovo 2.5 mjeseca, pa sam bio u prilici da boravim u Budvi tokom spica turisticke sezone. Osim guzvi, u to se podrazumjevaju i nesnosne vrucine.
No, ovaj neplanirani boravak mi je dao sansu da iz prve ruke vidim kako stvari funkcionisu u biznisu tokom spica sezone (promasio sam ljeto 2007). Za razliku od prethodnih godina, struktura turista se drasticno promjenila. Nema vise tzv. „paradajz“ turista koji su cinili okosnicu crnogorskog turizma tokom spica (Jul i Avgust). Narod koji zivi od turizma je bio ogorcen zbog ovoga, posto je ulozio ogromna sredstva tokom zime 2007-08 u adaptaciji i izgradnji objekata za smjestaj bas takvih turista.
Na drugu stranu imate drzavu, koja „tjeranje“ paradajz turista pravda cinjenicom da oni sve potrepstine (npr. hrana, pice) nose sa sobom iz svojih maticnih drzava, nikakvi su vanpansionski potrosaci, a kreiraju veliku potrosnju (trosi se struja, voda, pravi se veliko smece), zauzima se mjesta na putevima i parking prostorima koji jednostavno ne mogu dostici potraznju itd. Uglavnom, neisplativo je, posebno na dugorocni rok.
Ono sto mi finansijski i biznis pokazatelji ukazuju je da sezona vise ne traje mjesec-dva kao sto je to do sada bio primjer, vec se ona „rastegla“ na dobrih 6 mjeseci. Tako recimo vec od kraja aprila biljezimo odlicnu popunjenost hotela (feste, koncerti i maskenbali oko 1 Maja), i ta popunjenost sa malim oscilacijama traje sve do pocetka oktobra. Krajem septembra i pocetkom oktobra se odrzava dosta sajmova u Budvi (npr. sajam gradjevinarstva, auta itd) sto dovodi izlagace, „pratnju“ i zainteresovane osobe iz okoline, koji usput povezu taj dogadjaj sa par dana odmora (tzv. „vikendasi“).
Po zavrsetku glavnih sajamskih manifestacija, u Budvi do pocetka novembra imate tzv. kongresni turizam. Pomislicete da su to „pravi“ gosti, posto kongresni turizam uglavnom predstavljaju pravnici, doktori, prosvjetni radnici, sportisti itd. No, ti gosti borave u Budvi iskljucivo na racun firme ili organizacije koju zastupaju, i njihova vanpansionska potrosnja je gotovo nepostojeca.
Negdje u to vrijeme, u Budvi se zahuktava tzv. „gradjevinska sezona“. Privatnici renoviraju objekte za narednu sezonu, firme investivaju u nove projekte (uglavnom stanovi za trziste), a opstina i drzava ulazu u infrastrukturu. Mi kao biznis u zadnjih par godina biljezimo znacajno vecu potraznju za smjestajom i ishranom u periodu Novembar – April, posto dosta majstora, inzinjera, radnika, konsultanata itd dolazi da rade u Budvi.
Jos jedna razlika u odnosu na prethodne turisticke sezone je ta da je Budva i Crna Gora uopste postala izuzetno skupa destinacija za jednog prosjecnog turistu iz okruzenja. Ocigledno je da Crna Gora sledi primjer Hrvatske, koja je sa visokim cijenama odmah u pocetku zeljela sebe predstaviti kao turisticku destinaciju za prestizne goste.
No, za razliku od Hrvatske, Crna Gora potencijalnom gostu nudi mnogo manje za cijene koje se traze. Infrastruktura je u losem stanju, komunalne usluge i dalje nisu na nivou jedne potencijalne mediteranske hit destinacije, saobracajne guzve su redovna pojava, a novost je ta da se i tokom sezone na solidnom broju objekata i dalje izvode gradjevinski radovi.
Najgore od svega je kultura i ponasanje naroda. Strani turisti ocekuju nasmijane „domacine“ koji ce se maksimalno potruditi da njihov boravak bude sto bolji. U Crnoj Gori je na djelu suprotno ponasanje – namrgodjene face koje popreko gledaju goste, gledajuci kako da ga „oderu“ sto bolje i vrate nazad odakle je dosao. Konstantno kritikovanje drzave i drzavnih organa za stanje koje vlada, ne gledajuci pri tom na sebe i svoje ponasanje. Vozite se recimo na putu Podgorica – Cetinje – Budva, i garantujem vam da ce te prisustvovati kaskaderskoj voznji, totalnom nepostovanju saobracajnih znakova i propisa kao i bacanju smeca iz auta na magistralu.
Takodje se da primjetiti da vecina gradjana nece ili veoma tesko prihvaca nove ideje ili stvari koje su u vecem dijelu svijeta sasvim normalne. Korupcija je rasprostranjena u svim slojevima drustva, nepostovanje drzave i zakona je nazalost jako izrazeno, a ovog ljeta sam stekao utisak da je entuzijam koji je vladao ovim prostorima 2005 i 2006 splasnuo.
Do sada nisam primjetio neke pomake od vladajuce garniture da se stanje u drustvu popravi. Stovise, neke stvari su krenule retrogradno, poput sve manje opozicionog djelovanja u javnosti, medijima pa i medju samim gradjanima. Sve se podredilo nekom licnom interesu, gdje brza zarada predstavlja sinonim uspjesnosti, bez obzira na „kolateralne stete“ koje se cesto naprave sa takvom praksom.
Da se razumijemo – ne zelim da ovaj post bude politicki obojen ili da bude negativan. Zelim ukazati na neke slabosti koje mogu u bliskoj i srednjorocnoj buducnosti uticati na uspjeh turizma, biznisa i ekonomije uopste. Posebno vam je stalo da se te slabosti eliminisu, jer ako u sred ljetne sezone imate pun restoran gostiju, a struja nestane na jedno 20-30 minuta, onda imate problem koji ce te tesko moci objasniti zapanjenim gostima restorana.
Ili recimo voda nestane, sto je nesto nezamislivo cak i u zemljama koje mnogo vise oskudijevaju u vodi poput Egipta, Tunisa i Maroka. Privrednici su primorani da izdvajaju znacajna sredstva za obezbjedjenje alternative, poput kupovine agregata, rezervoara za vodu i bunara sa svom pratecom opremom (filteri, pumpe, redovne labolatorijske analize uzoraka vode itd)
I pored svih ispoljenih slabosti, moram priznati da se Budva nesto bolje spremila za ovu sezonu. Novi bulevar je uradjen kroz Budvu. U Becice je kako-tako odradjen bulevar, koji je znatno smanjio guzve u popodnevnim satima, kada se turisti obicno vracaju sa plaze. Postrojenje za desalinizaciju vode je uradjeno (doduse, sa velikim zakasnjenjem) sto je donekle ublazilo problem sa vodom u gradu. Ulicna rasvjeta je sredjena, postavljeni su novi znakovi, vodi se vise racuna o zelenim povrsinama, komunalno preduzece radi veoma dobro, broj parking prostora je (nedovoljno) povecan itd itd.
Da li bih se vratio da zivim u Budvi ? Sam sa Draganom, bih bez ikakvog problema. Posto imamo dvoje djece, e to je vec druga prica.
