da li vam ovo lici na metropolu turizma – part 01

Iako mnogo poznaju Budvu kao centar crnogorskog turizma u ljetnjem periodu, htio sam da postavim jednu fotografiju koja pokazuje Budvu u zimskom periodu. U toku je kompletna rekonstrukcija glavne magistrale kroz Budvu, sto je dovelo do saobracajnog haosa u drugim ulicama.

Ne mogu vam opisati kako ovaj dio grada izgleda „cudno“ bez ijednog auta u pokretu. Ovdje obicno vlada vreva i guzva cak i u zimskom periodu.

Za informaciju, opstina ulaze 2.5 miliona € u izgradnji bulevara sa 4 trake, pjesackom stazom, ostrvom sa vegetacijom u sredini, nekoliko pasarela, kruznih tokova itd.

Mjesec dana u BiH

Posle dugih 5+ mjeseci rada u Budvi tokom „jake“ turisticke sezone, sa porodicom sam otputovao za BiH, blize receno Novu Bilu (mjesto izmedju Travnika i Viteza), u kojem smo proveli mjesec dana kod Draganine rodbine.

Za razliku od urnebesne Budve, life u Novoj Bili je bio susta suprotnost. Nisam se morao ustajati u 7.00 i raditi do 01.00 posle ponoci. Domacih specijaliteta je bilo na pretek (burek, pite, burek, rostilj, burek, kolaci, burek…). Nije bilo guzve, vazduh je svjez, opustenost mnogo veca…

Dragani sam odmah negdje na pocetku naseg boravka spomenuo kako „za razliku od Budve, ovdje ama bas nista ne radim“. Uvidjevsi priliku koja joj se ukazala, Dragana mi je saopstila da je „sada idealno vrijeme da nadoknadim vrijeme sa djecom posto u Budvi to nisam mogao zbog posla“. Tako je i bilo, ja i Luka smo postali gotovo nerazdvojni, dok se Stephanie provodila sa drugom djecom samo tako.

I pored svega toga, imao sam sjajno vrijeme sa djecom, posebno Lukom. Rekao bih da je Luka ostavio visok utisak medju Draganinom rodbinom, barem sudeci po broju fotografija koje smo napravili sa njim i ostalima.
Uspio sam da procitam par knjiga, ukljucujuci i „DaVinci Code“ (mora da sam zadnja osoba na planeti koja nije procitala tu knjigu), slusao dosta Podcasts, audio knjiga i muzike za koju jednostavno nisam imao vremena u Budvi, a Dragana je takodjer imala vremena da bude malo duze sa svojom rodbinom.

Takodjer sam vrlo brzo stvorio neke dnevne seme, poput redovnih posjeta „Nobil“ restoranu (obicno sa Stephanie) radi konzumacije cappucina i citanja dnevne stampe, sto mi je itekako pomoglo u analizi dnevne BiH politicke scene sa Draganinom babom (inace vrsni poznavaoc BiH politicke situacije, za svakog politicara zna gdje / kada / koliko je pokrao), povremene posjete sjajnoj „Libertas“ pizeriji, gdje sam sa Sandrom vrsio cesta uporedjivanja Libertasovih pizza sa Australskim „Dominos“ pizza itd.

Poput Crne Gore, i u BiH sam dosao u jeku politicke izborne kampanje. Interesantno je primjetiti da na Balkanu, bez obzira sto se tesko zivi, novca izgleda uvijek ima za mnostvo skupih billboard-a, propagandnih materijala i TV reklama. Hmmm.

Nisam isao u nocne provode, iz vise razloga. Prvo i najvaznije, to me vise i ne interesuje. Drugo, toliko sam se opustio tokom boravka u BiH da mi je cak i setnja do Libertas-a (nepunih 100 metara) predstavljala izazov poput pentranja na Mount Everest !!! Trece, ostarao sam ja za to, a ni izbor muzike koji se slusa na ovim prostorima mi nije pretjerano privlacan (ovdje ocekujem lavinu kritike od turbo folk ljubitelja koji se odaziva na ime Sandra).

Nazalost, bilo je i par iznenadjenja / razocarenja. Vlasic, inace sjajno mjesto za zimski turizam, provod i sa predivnom prirodom, je znatno devastiran neplanskom gradnjom i losom infrastrukturom. Sjajna poslasticarnica „Egipat“ u srcu Travnika nudi odlicne kolace, pod uslovom da ih mozete jesti uz vecernji recitat lokalnog hodze. Sandra, inace odlican domacin tokom naseg boravka u Novoj Bili, je vec tada ozbiljno razmatrala planove o nabavci psa, sto se posle nazalost i obistinilo.

Sve u svemu, bilo nam je jako lijepo. Pri kraju naseg boravka (kraj oktobra), bilo je jako hladno, iako su nas domacini uvjeravali da to nije nista kako tek zna biti hladno.

Home Alone in Budva

Posle masivnog kasnjenja u obnavljanju mog blog-a, doslo je vrijeme da se izvinim svima vama koji s vremena na vrijeme provjerite moj blog da vidite ima li sto novo.

Ja sam ponovo u Budvi, ovog puta sam. Roditelji su mi posli za Australiju na zasluzeni odmor, a ja sam ostao da vodim posao. Ovo mi je uzgred prvi put da bez icije pomoci vodim ovaj posao. Kao i svaki posao, i ovaj ima izazova, no u takvim situacijama se obicno najvise i nauci.

Dragana i djeca su mi ostali u Rockingham. Jako mi mnogo nedostaje, a nisu mogli doci samnom iz vise razloga – Stephanie je pocela ici u pred-skolu (neznam da li je to dobar prevod), put je dug i nije bas tako jeftin.

U Budvi cu boraviti relativno malo, svega 6 sedmica. Valjda zbog posla, vrijeme mi protice nevjerovatno brzo.
Inace, Budva je MNOGO interesantnija zimi nego sto sam mislio. Ima vise dobrih mjesta za izlaske, tako da sa drustvom, kada imam malo pauze, skoknem na jedno ili 3 pica, i usput se ispricamo kao neke babe.

Jedina „mana“ ovom poslu je sto ne mozete sebi priustiti dovoljno vremena da se odmorite i natenane razmislite o cemu da pisete u blogu. Ovo je ujedno i opravdanje zasto je ovaj blog pisan s brda s dola.

Izvjesni citaoci mog blog-a (hi Sandra) su me itekako kritikovali sto sam se ulijenio za pisanje blog-a. Kao sto vec spomenuh, istina je, nisam bio bas revnosan, no jednostavno nisam nalazio moment za to. Izlisno je da obecavam da cu se potruditi da budem bolji po tom pitanju, no eto, morate mi vjerovati da cu probati.

I za kraj, par stvari koje sam naucio u Budvi – rijec „nesporazum“ u Budvi moze da znaci sve od bezazlene verbalne prepirke pa do ozbiljne tuce izmedju dvoje ljude. Kad vam neko kaze da „nije uspio da zatvori finansijsku konstrukciju“, to znaci da nema para. Itd itd. Uglavnom, svaki dan naucim nesto novo