Asimilacija Sandre G

PAZNJA: Blog se zavrsava sa osjecanjem pesimizma !!!

Pocetkom 1990-tih, sa odusevljenjem sam na TV-u gledao Star Trek: The Next Generation seriju. Iako je za mene najvaznija stvar bila ta da se radnja serije odvijala u svemiru, serija se u sustini mogla klasifikovati kao „sapunica u svemiru“.
No, Star Trek je, osim nekoliko odlicnih karaktera (npr. android Data, Jean-Luc Picard) i impresivnih glumica uvijek predstavljala neke nove vanzemaljce. Zbog skromnog budzeta za specijalne efekte, vanzemaljci su uglavnom licili na humanoide, s tim sto im je neki detalj bio izmjenjen.

Na kraju trece serije, pojavila se nova rasa koja se „proslavila“ procesom nemilosrdne asimilacije ostalih rasa, njihovog spajanja u „jedan mozak“ (npr. tvoje znanje i misli postanu dostupne ostalima) i izjavom „resistance is futile“ (otpor je beznadezan). Spomenuta rasa je poznata pod imenom Borg
(vise detalja na http://en.wikipedia.org/wiki/Borg_%28Star_Trek%29).

Jedna od osoba koja je asimilirana je Sandra G.

Ne tako davne 2002, Sandra nas je posjetila u Australiju. Instantno smo se odusevili sa njenim karakterom, progresivnim nacinom razmisljanja, odlicnim poznavanjem engleskog jezika i izuzetnom fleksibilnoscu u smislu prihvatanja nekih specificnosti vezanih za Australsko drustvo. Sto je najvaznije, njen muzicki ukus je bio jako progresivan.

Fast forward do 2006. Tokom nase posjete u BiH, nemalo smo se iznenadili kada smo uvidjeli neke promjene kod Sandre. Jedna od najkrupnijih i najblaze receno neoprostivih promjena je ta da je ona postala „teski“ narodnjak. Umjesto interesantnih razgovora koje smo imali u AUS, sada nismo mogli o mnogo cemu drugo pricati no o narodnoj muzici (npr. Ceca).

Tokom zurke koju je Dragana organizovala u Novoj Bili (BiH) krajem septembra, Sandra nije prestajala da igra i djuska u ritmu narodne muzike. Neka vrsta transa valjda, stanje osobe koje sam malo detaljnije opisao u mom prethodnom pisanju (vidi blog „Ceca“).
„Vrag je odnio salu“ pomislih, shvacajuci opasnost nezadrzive asimilacije sa narodnom muzikom koja se odvija na podrucju Balkanskog poluostrva. Borg rasa bi mogla ponesto nauciti od Cece, Semse, Sinada i ostalih narodnjaka, koji izuzetno uspjesno gospodare medijima Balkanskog poluostrva i asimiliraju nove slusaoce. Poput Sandre, moje djece, Dragane….

Promjene na Balkanu

Tokom mojih godisnjih dolazaka u Crnoj Gori, ne mogu a da ne primjetim znatne razlike koje se desavaju tamo u usporedbi sa mojim prethodnim dolaskom.

Jasno, uticaj zapadne kulture i trendova je prepoznatljiv na gotovo svakom koraku. Setajuci se ulicama Podgorice, sticete utisak kao da se nalazite na nekoj modnoj reviji u Milano – narod, a posebno omladina se oblace vrhunski. Svi izgledaju odlicno, aktivni su i sto je najvaznije, druze se u velikoj mjeri.

Nekada se i pretjeruje, evo par primjera;
- „Imam super auto, glanc novi mobilni, Versaci nosim… vidis li jadan da smo mi vec spremni da udjemo u EU !!!“ („naftas“ iz Podgorice)

- „Ja znam da sam jak, ali ne zelim da se eksponiram.“ (nezaposleni iz Budve, hvaleci se okolo)

OBJASNJENJE: „Naftas“ je lokalni naziv za osobe koje su se brzo obogatile, baveci se sumnjivim poslovima.

Ima tu i negativnih pojava, poput droge, slabe perspektive za mlade strucnjake, kao i nekih pocetnih znakova materijalizma koje trenutno potresaju zapadni svijet.

No, osoba koja me je definitivno uvjerila da su promjene stvarne je Mila Kaludjerovic. Cetinjanka, inace nastanjena sa roditeljima u Budvi, radi u jednom butiku u Stari Grad. Pa sto, reci ce te ?

„Problem“ sa Milom je taj sto je ona izuzetno zgodna. To su uocili i fotografi Playboy-a, koji su bili na proputovanju po Crnogorskom primorju i usput se prosetase kroz budvanski Stari Grad, gdje su i vidjeli Milu.

Na njihovo pitanje da li bi zeljela pozirati za Playboy, Mila im odrecno odgovori;
„Moram pitati majku i oca.“

Njeni roditelji, cuvsi od Mile vijesti, su ni manje ni vise odmah odgovorili u stilu;
„No sto ces nego ces se slikati. Jadna nebila, takva sansa se gotovo nikome ne pruza.“

Receno – ucinjeno. Par mjeseci kasnije, Mila se pojavila na naslovnoj stranici Playboy-a kao Miss Septembra 2006, sa natpisom „prva Crnogorka u Playboy“.

Ceca

Jedna od stvari koje sam primjetio tokom mog boravka u Crnoj Gori i BiH je izuzetna popularnost narodne muzike. Najpopularniji narodni pjevac je Ceca.

Iako se poveca grupa ljudi koje sam upoznao u Budvi klela kako su iskljucivi ljubitelji opere i klasike, bilo je interesantno posmatrati kako se zapale kada se preko radija cuju zvuci Cecine numere – to vam je neka vrsta transa, gdje spomenute osobe gledaju zamisljeno negdje u daljini, a pritom sa uzitkom pomalo konzumiraju pice ili natenane puse cigarete. Najinteresantnije od svega je da njena popularnost nije ogranicena na specificni demografski segment – Ceca je popularna kako medju mladima, tako i medju starijim ljubiteljima muzike na podrucju ex-YU.

Negdje tokom ljeta, prijatelj mi je poslao e-mail sa pomalo provokativnim slikama Cece sa koncerta u Usce. Radoznao, htio sam ispitati reakciju jednog djela naseg personala za koje znam da su Cecini vatreni obozavatelji, pa sam im pokazao slike sa e-maila. Reakcija je bila manje-vise ocekivana – optuzbe kako je to sve cista foto montaza, kako distribuiram montirane slike na Internet nebih li uticao na njen javni imidz itd itd.

OK, to sam i ocekivao. No, ono sto nisam ocekivao je to da Ceca ima veliki broj „pasivnih“ obozavatelja. Naime, grupa ljudi raznih profila (npr. nas kuvar, sobarica) je sasvim slucajno vidjela slike koje sam pokazao, i poput prve grupe, i oni su bili poprilicno vokalni po pitanju zastite Cecinog integriteta i javnog imidza.

I jedna i druga grupa su me optuzile kako ne volim Cecu, sto doduse nisam ni poricao. No, konsekvence su bile stravicne – gotovo cijelo ljeto sam trpio psihicka zlostavljanja u smislu slusanja Cecinih numera sa mobilnih telefona gore-navedenih osoba, cesto prikazivanje mega postera Cece koje je prikazuju u pozitivnom svjetlu, kao i redovne besjede u stilu „ma Ceca je kralj covjece…“

Ako mislite da je to nesto najgore sto mi se desilo ovog ljeta i da te osobe, za kaznu, treba pod hitno poslati u Hag da odgovaraju pred sudom, prevarili ste se – Dragana se vrlo brzo pridruzila tim obozavateljima i usput isprala mozak nasoj djeci. Tako sada u sred Rockingham-a (Australija), u nasoj kuci, redovno tresti Cecina muzika (npr. „Lepi grome moj…“), na koje Stephanie i Luka padaju u trans…